Genetika: Od koga će beba naslijediti boju očiju?

Plave na tatu ili smeđe na mamu? Kakve će okice imati beba i u kom periodu će se formirati njihova stalna boja saznajte u nastavku teksta.

Najčešće su u pravu oni koji tvrde da će beba imati plave oči. Da, većina djece prvi put na svijet pogleda upravo nebeskoplavim okicama, a individualnu boju oči poprime nešto kasnije. Oftalmolozi to tumače malom količinom pigmenta u dužici, a organizam ga postepeno proizvodi pod uticajem sunčeve svjetlosti. Bez dovoljne količine ovog pigmenta oči izgledaju plavo-sive. To je karakteristično za većinu djece svijetle kože.
Mališani azijske i tamnopute rase obično se rađaju sa smeđim očima koje ostaju takve, mijenja se samo nijansa prvobitne boje. Za razliku od njih, djeca sa svijetlim očima mogu da promjene nijanse dužice nekoliko puta prije nego što se formira konačna boja. To se nekad dešava i kod djece koja su plavooka do kraja života.

Priroda nekad i djeci svijetle kože podari smeđe oči. Ali, čak i kod crnookih mališana prvobitna boja može značajno da posvijetli.

Vrijeme stabilizacije

Vrijeme (uzrast) stabilizacije boje dužice kod djece je individualna. Kod nekih beba se stalna boja očiju formira već u uzrastu 2–3 mjeseca, a druge dobijaju trajnu nijansu tokom nekoliko godina, iznenađujući roditelje takvim metamorfozama.

Ustaljeno je mišljenje da boja bebinih očiju direktno zavisi od dojenja, da će se konačno formirati tek kada mališan pređe na čvrstu hranu. Dječji ljekari smatraju da je to jednostavno čista vremenska podudarnost.

Većina stručnjaka smatra da se pigmentacija dužice definitivno formira u uzrastu od tri godine i poslije toga se više ne mijenja.

Genetika

– Mališan čiji roditelji imaju plave oči može imati svijetlosmeđe okice ili oči “boje čaja”.

– Ako jedan od roditelja ima svijetlosmeđe oči, a drugi plave, onda oči djeteta mogu imati bilo koju od boja.

– Ako su roditelji smeđooki, onda teorijski dijete može imati oči bilo koje boje. Ali po pravilu njegove oči će biti u spektru od svijetlosmeđih do tamnosmeđih.

– Zelena boja očiju je relativno rijetka. Ona predstavlja poludominantu i njeno ponašanje je najmanje predvidljivo. U kombinaciji sa svijetlim očima ona ponekad može rezultirati tamnim okicama kod mališana.

– Još rjeđe se rađaju dijeca sa očima različite boje. Različita boja dužice lijevog i desnog oka se sreće kad se sudare dvije jednako jake dominante roditelja.

Svijetle oči osjetljivije na svjetlost

Dužica (iris) po svom obliku predstavlja pljosnati prsten sa otvorom u centru – zenicom.

Boja dužice oko zenice zavisi od pigmenta melanina i prirode odražavanja svjetlosti. Količina pigmenta određuje zasićenost boje oka – što je više melanina oči su tamnije. Količina melanina određuje individualnu osjetljivost oka na svjetlo. Zahvaljujući zaštitnom pigmentu svjetlost dopire u unutrašnjost očne jabučice samo kroz zenicu.

Teorija o tome da se boja dužice nasleđuje prvi put se pojavila krajem 19. vijeka. Od tada je boja očiju postala jedan od najuobičajenijih metoda određivanja očinstva. Ali, u ovom osjetljivom pitanju ne važe zakoni aritmetike. Moramo se, u najmanju ruku, sjetiti časova genetike iz osnovne škole ili se osloniti na mišljenje stručnjaka. Savremeni genetičari skloni su da boju očiju ne smatraju najpouzdanijim dokazom očinstva.

Prema rezultatima naučnih ispitivanja rožnjača plavookih ljudi je dva puta osjetljivija od rožnjače smeđookih i čak četiri puta od rožnjače ljudi sa crnim očima.

Plava, siva i svijetlozelena boja očiju češće se sreću kod stanovnika severnih krajeva, smeđa u regionima sa umjerenom klimom, a crna kod stanovništva oko Ekvatora. Ali i ovdje je mudra priroda napravila izuzetke: Eskimi, na primjer, imaju tamne oči, zato što tako lakše primaju jarke odbleske na ledenoj i snežnoj površini.

Nekad u prirodi dođe i do “kvara” – dešava se da dužica uopšte nema materiju koja daje boju. U takvim slučajevima dužica je crvena (kod albina), oči nisu zaštićene od svjetla i zato svjetlost toliko smeta albino-ljudima. Prema statističkim podacima, ova anomalija veoma je rijetka: jedan slučaj na dvadeset hiljada ljudi (uključujući i crnu rasu). Međutim, albino gen sreće se približno kod svakog sedamdesetog čovjeka.

Smeđooki izdržljiviji

Još od davnih vremena ljudi pridaju boji očiju veliki značaj ocjenjujući njen uticaj na okolinu. Novije teorije, potkrepljene psihološkim istraživanjima, povezuju boju očiju s crtama karaktera. Tako su sivooki ljudi skloni odlučnosti i usmjereni su ka cilju; smeđooki se odlikuju izdržljivošću i umijećem da nađu izlaz iz kriznih situacija; zelenooki su stabilni i trpeljivi; plavooki su komunikativni ljudi, stvaralačke prirode.

Ali, ako se odbaci nauka i jednostavno se zagledamo u oči mališana, nije ni važno koje su boje. Važno je da blistaju od sreće!

http://www.cafe.ba/

loading...

Comments

comments

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *